Zbog zainteresiranosti članova i simpat
izera našeg karate kluba u svezi detaljnijeg informiranja o Tang Soo Do-u, njegovoj povijesti, organizaciji, pravilima, uputama, načelima, tehnikama itd., u nastavku teksta objavljivati ćemo kratki vodič osnova.
Kako se radi o prijevodu tekstova sukladno tome biti će i objavljivani u srodnim poglavljima, a ista će biti i tjedno objavljivana na našim stranicama.
U prvom dijelu donosimo poglavlje o povijesti Tang Soo Do-a.
TANG SOO DO - Vodič
1. DIO
Predgovor
Tang Soo Do je jedna od najstarijih borilačkih vještina.
Nastala je u Koreji prije otprilike dva tisućljeća. Današnje učenje Tang Soo Do vještine i filozofije je ostalo nepromijenjeno još od davnih vremena nastanka.
Istočnjačka izreka kaže da je dobar početak, pola puta do cilja. Ovu izreku uzmite u obzir prije nego počnete prakticirati Tang Soo Do. Jaka i istinska predanost je od najveće važnosti. Samo početak s istinskom predanošću će rezultirati uspjehom.
Cilj Tang Soo Do-a nije promicanje nasilja. Kako budeš napredovao doći ćeš do zaključka da je Tang Soo Do način života. On ti donosi novi način razmišljanja i ponašanja koji će te voditi i učiti u svim područjima tvog života, tako da budeš sretniji, zdraviji i mudriji.
Ova Uputa je napravljena kao vodič za početnike. Prikazati će metode našeg sustava borilačkih vještina. Na kraju zapamtite, ma kako dobro ova Uputa bila napisana, samo pravo zalaganje će te dovesti do uspjeha.
TOC
Značenje izraza Tang Soo Do
Doslovno prevedeno, riječ «Tang» se odnosi na kinesku T'ang dinastiju, koja predstavlja zajedničko kulturološko naslijeđe Kine i Koreje (617 - 907 AD). Riječ «Soo» znači ruka ali također i šaka, udarac, napad ili obrana, i na kraju «Do» znači način života ili umjetnost. Zato Tang Soo Do znači korejska klasična borilačka vještina na koju je utjecala T'ang metoda borilačke vještine.
Ukratko o povijesti
Točan nastanak Tang Soo Do-a, kao i ostalih borilačkih vještina nije razjašnjen iako postoje brojne povijesne teorije. Ipak najvjerodostojniji je tradicionalni stav, da borilačke vještine nisu nastale ni u jednoj pojedinačnoj zemlji nego u skoro svim dijelovima svijeta, jer su bile potrebne primitivnim narodima.
Razvoj u starom vijeku
Povijesno nasljeđe korejskog Tang Soo Do-a možemo slijediti do unatrag otprilike 2000 godina. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva. Kugoryo je utemeljen 37 PNE u sjevernoj Koreji. Sillla dinastija je utemeljena 57 godine PNE na jugoistoku korejskog poluotoka dok je kraljevstvo Paekche na jugozapadu osnovano 18 godine PNE.
Nakon dugog niza ratova, sva tri kraljevstva su ujedinjena pod Silla dinastijom 668. godine. U ovom vremenskom razdoblju, borilačke vještine su bile vrlo popularne u ratovanju. Ova činjenica je posvjedočena na freskama i nalazima iz tog doba koji su prikazivali Tang Soo Do iz tih dana.
Među navedena tri kraljevstva, dinastija Silla se isticala razvojem borilačkih vještina. Postrojbe sastavljene od mladih plemića nazivale su se «Hwa Rang Dan» i bile su najznačajnije za razvijanje borilačkih vještina. Ovi ratnici su bili glavni oslonac Silla dinastije prilikom ratova za ujedinjenje poluotoka, te su tijekom nove Silla dinastije (668. do 935. godine) vrlo često zauzimali vladarski položaj. Većina korejskih borilačkih vještina slijedi duhovno i tehničko naslijeđe od te skupine. To pokazuju i imena pojedinih skupina i vještina kao što su Hwa Rang Do ili Hwa Soo Do. Pet načela Tang Soo Do-a potječu od redovnika Won Kwanga i dio je njihove duhovne ostavštine.
Srednjovjekovni razvoj
Ujedinjeno Silla kraljevstvo je srušeno od vojskovođe Wang Kuna 918. godine i novo kraljevstvo nazvano «Koryo» je trajalo 475 godina. Godine 1392. došlo je Novo Kraljevstvo pod Yi dinastijom koje je trajalo daljnjih 500 godina. Ta dva kraljevstva su trajala gotovo tisuću godina. Tang Soo Do je postao vrlo popularan među vojskom. Ipak, najznačajnije je to da je ova vještina postala popularna među pukom. U to doba Tang Soo Do je nazivan raznim imenima kao što su Kwon Bop, Tae Kyun, Soo Bahk, Tang Soo itd. U to vrijeme je i napisana prva knjiga o borilačkim vještinama. Ova važna knjiga se naziva «Mooyae Dobo Tongji». Napisana je 1790. godine te sadrži ilustracije kojima se podupire teorija «Soo Bahk Ki» koje je službeno ime za Tang Soo Do, a koja je teorija doprinijela razvoju sofisticiranih borbenih tehnika.
Moderna povijest
Nadolazeća okupacija Koreje od strane japanske vojske se desila u razdoblju od 1909. do 1945. godine. Prakticiranje i podučavanje borilačkih vještina u tom periodu je bilo zabranjeno.
Nakon Drugog svjetskog rata, ova zabrana je prestala. U nastupajućem razdoblju osnovana je nekolicina škola borilačkih vještina kako slijedi:
Moo Duk Kwan Hwang Kee
Chi Do Kwai Kwai Byung, Yun
Chung Do Kwan Duk Sung, Son
Song Moo Kwan Byung Jik, No
Chang Moo Kwan Nam Suk, Lee
Yun Moo Kwan Sang Sup, Chun
Osnivači ovih Kwan-ova su osnivali vlastite organizacije. Učitelj Hwang Kee je utemeljio «Korejsku Soo Bahk Do Zajednicu» 09. studenog 1945. godine. Osim Soo Bahk Do zajednice, u Koreji su postojali različiti tipovi ostalih borilačkih vještina pod nazivima «Kong Soo» ili «Tae Soo».
Svi ovi različiti sustavi ujedinili su se 1965. godine u jednu organizaciju koja je nazvana korejska Tae Kwon Do zajednica. Sustav Tae Kwon Do-a preuzeo je u sebe čitav niz različitih vještina.
Korejski nacionalni sport Tae Kwon Do je pokrenuo novu eru; učitelji su otputovali po cijelome svijetu i održavani su međunarodni turniri. U tim danima razlika između Tang Soo Do i Tae Kwon Do je bila principijelne naravi na način da je Tang Soo Do težio očuvanju izvornosti i tradicionalnosti borilačke vještine dok je Tae Kwon Do išao putem svjetskih igara u sporta.
Svjetska Tang Soo Do udruga
1968. godine, učitelj Jae Chul Shin je došao u SAD kao predstavnik korejske Soo Bahk Do udruge. On je osnovao američku Tang Soo Do udrugu u Burlingtonu, New Jersey. Ova organizacija se proširila po cijeloj Americi i stranim državama. Ova tradicionalna i klasična vještina je brzo prihvaćena te joj je popularnost brzo rasla.
Oko 14 godina nakon nastanka u SAD, Udruga je reorganizirana da bi se prilagodila novim izazovima. 13. i 14. studenog 1982. godine u Philadelphiji je održana konvencija izaslanika svjetske Tang Soo Do udruge.
Na ovoj konvenciji donesen je novi statut, logotip i znakovlje, uniforma i sustav pojaseva su promijenjeni te su usvojeni novi organizacijski standardi. Najvažnija odluka je bila da je Učitelj Jae C. Shin priznat za Velikog Učitelja svjetske Tang Soo Do Udruge.
Proklamacijom triju načela tradicionalizama, profesionalizama i bratstva svjetska Tang Soo Do udruga je pobudila interes mnogih međunarodnih borilačkih majstora čiji je prvenstveni interes bio vještina (umjetnost) a ne sport.
Od svojih početaka iz 1982. godine, udruga se proširila sa početnih 17 klubova na preko 600, sa 164 člana na preko 100.000 članova.
Lokacije po svijetu koje su djelovale u sastavu Svjetske Tang Soo DoUudruge, u 2004. godini su uključivale slijedeće zemlje: Argentinu, Boliviju, Bugarsku, Kanadu, Hrvatsku, Češku, Čile, Kinu, Kostariku, Veliku Britaniju, Njemačku, Grčku, Guam, Mađarsku, Koreju, Italiju, Mauritaniju, Meksiko, Mozambik, Nizozemsku, Novi Zeland, Peru, Portoriko, Rusiju, Južnofričku Republiku, Sejšile, Španjolsku, Švedsku, Siriju, SAD, Urugvaj i Venezuelu.
S obzirom da je postala jedna od najuglednijih tradicionalnih borilačkih organizacija, Svjetska Tang Soo Do Udruga je ušla u novo stoljeće težeći sve većem napretku.
